Transferne cene u praksi: Kako prepoznati rizične transakcije i pravilno vrednovati usluge povezanih lica
01/12/2025
Transferne cene sve više postaju centralna tema poreskih kontrola u Srbiji zbog sve većeg broja kompanija koje posluju kroz mrežu povezanih lica.
Transferne cene sve više postaju centralna tema poreskih kontrola u Srbiji zbog sve većeg broja kompanija koje posluju kroz mrežu povezanih lica. Iako se na prvi pogled čini da je ovo oblast rezervisana samo za velike korporacije, u realnosti obavezu dokumentovanja imaju i mnoga mala i srednja preduzeća. Ključni izazov je prepoznati rizične transakcije i vrednovati ih na način koji je usklađen sa OECD smernicama i domaćim zakonodavstvom.
Najveći rizik nastaje kada firma ne prepozna da ima transakcije sa povezanim licima. Povezano lice nije samo vlasnički povezana firma – povezanim se smatra i lice koje ima značajan uticaj na donošenje odluka, čak i ako formalno ne poseduje više od 25% udela. To mogu biti članovi porodice osnivača ili strani partneri sa upravljačkim pravima.
Transakcije koje Poreska uprava najstrože kontroliše uključuju: pozajmice između povezanih firmi, nabavku usluga (naročito menadžment, konsalting, marketing i IT), zakup poslovnog prostora, licence i intelektualnu svojinu, prodaju robe po cenama koje odstupaju od tržišnih i usluge koje su teško merljive. Problem nastaje kada cena nije u skladu sa tržišnim uslovima ili kada firma ne može dokazati metod kojim je formirala cenu.
Prilikom određivanja transfernih cena koriste se različite metode — metoda uporedivih cena, metoda transakcione neto marže, metod preprodajne cene, metoda podele dobiti ili metoda cene koštanja uvećane za maržu. Izbor metode zavisi od vrste transakcije, dostupnosti uporedivih podataka i poslovnog modela firme. Pogrešan izbor metode može dovesti do ozbiljnih korekcija poreske osnovice.
Za firmu je najvažnije da poseduje konzistentnu i ažuriranu dokumentaciju. Ona mora sadržati detaljan pregled povezanih lica, opis poslovanja, analizu tržišta, pregled transakcija, finansijske izveštaje i jasnu argumentaciju o tome zašto je određena cena tržišna. Dokumentacija nije samo forma – ona je dokaz da je transakcija postavljena objektivno i transparentno.
Angažovanje stručnog poreskog savetnika koji se bavi transfernim cenama donosi značajnu sigurnost. Savetnik pomaže u identifikaciji rizičnih transakcija, izradi dokumentacije u skladu sa propisima, pripremi firme za eventualnu kontrolu i pronalazi optimalna rešenja koja smanjuju rizik, ali ne ugrožavaju poslovanje. Na kraju, kvalitetna dokumentacija predstavlja najjaču zaštitu firme, jer dokazuje da je svaka odluka donesena po tržišnom principu.









